Ekrani su svuda oko nas. Živimo u tehnološkom svijetu i nemoguće ih je izbjeći u potpunosti. Često viđamo malu djecu ili čak bebe kako se zabavljaju mobitelima, tabletima i sličnim uređajima s ekranima. Oduševljeni smo kako brzo uče, kad vidimo kako „odmah znaju gdje treba upaliti“, kako „odmah listaju virtualne stranice“… i sl....

Odvikavanje od pelena veliki je korak u životu djeteta i zahtjevan razvojni zadatak, a sam proces odvikavanja za roditelje često predstavlja izazov kojeg se i pribojavaju. Odvikavanje od pelena zahtjeva kvalitetnu i temeljitu pripremu djeteta i roditelja, te ovisi o fizičkoj, kognitivnoj i emocionalnoj zrelosti djeteta...

„Djeca ne trebaju još više stvari. Najbolja igračka koju dijete može imati je roditelj koji sjedne s njim i igra se.“ Bruce Perry

Igra je najizrazitiji oblik dječje aktivnosti i najvažnija zadaća svakog djeteta. Ona za dijete predstavlja potrebu kao i hrana i san i primarni je način učenja o sebi, drugima i okolini.

Emocije imaju značajnu ulogu u našim životima, a time i u međuljudskoj komunikaciji jer drugi ljudi na taj način dobivaju informacije o našem unutarnjem stanju i ponašanju. Emocije se mogu definirati kao niz povezanih reakcija organizma na događaje koji su važni za njegove potrebe, ciljeve ili opstanak.

Polazak u jaslice/ vrtić važna je promjena u životu djeteta i čitave obitelji, promjena u kojoj se djeca prilagođavaju za njih potpuno novoj situaciji. Najčešće je to prvo odvajanje od roditelja. Iz sigurne i zaštićene obiteljske sredine dijete dolazi u nepoznat prostor, među nepoznate osobe.

Osnovni zadatak psihologa u dječjem vrtiću je osiguravati odgovarajuće, sigurno, stabilno i poticajno okruženje, u kojem će svako dijete, zadržavajući svoju osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati se u ono što na osnovu svojih potencijala može postati. Osim toga, predškolski psiholog pomaže roditelju i odgojitelju u usmjeravanju i preventivnom djelovanju prilikom odgoja djeteta.